ZAMALO DA NE SAHRANIM BRATA, JER SU IZGUBILI POTVRDU O UPLATI GROBNOG MESTA

2 min čitanja
ZAMALO DA NE SAHRANIM BRATA, JER SU IZGUBILI POTVRDU O UPLATI GROBNOG MESTA
Groblje u Prokuplju, foto:ProkupljePress.com

Prosto ne mogu da verujem šta me je snašlo zbog nerada i nemarnosti ponekih javnih službi.

Nakon povratka iz Austrije 2016. godine sam obišao grob mojih roditelja i ustanovio da nema spomenika gde su sahranjeni. Brat nije napravio spomenik kako smo se dogovorili, ali dobro.

Odmah sam otišao do uprave groblja i rekao da hoću da napravim spomenik. Jedan od šefova mi reče nije problem ali moram da platim ležarinu od 2012. godine jer grobno mesto mora da se iseli. Rekoh nije problem gde da platim i koliko. Objasnili su mi da to uradim u upravi. Uplatili smo, vratili se nazad i predali originalnu uplatnicu na oko 14.000 dinara.

Znači, plaćeno je do 2026. godine. Bio sam sto-posto siguran. Rekoše mi tada da sad mogu da pravim spomenik, ali ako ne donesem potvrdu da će mi poslati račun. Odmah sam naručio spomenik koji je bio gotov za mesec dana. Gde god platiš nešto prva potvrda da si platio stoji kod primaoca koju oni mogu videti na klik tastature pa se pitam šta biva sa ljudima koji izgube tu potvrdu a primaoc lenj da proveri jer je sada sve digitalizirano? Plati ponovo ili šta? Nisu to neke pare 14.000 dinara za deset godina, ali to je puno kada moras duplo da platiš.

Sve bi to bilo uredu da moj brat nije iznenada umro i reših da ga sahranim tamo gde su mi roditelji sahranjeni. Odjednom, baš pred sahranu, problem na kontroli papira. Kažu, nismo uplatili. Odgvoorim da sam platio i da me ne interesuje što referent nije upisao. Onda mi traže potvrdu. Objasnio sam im da sam je lično predao, ali ništa to nije vredelo, taj nije upisao, potvrda se ko zna gde zagubila….

I onda mi traže kopiju, jer zaboga kod njih nema ništa. Kopija se nalazi kod mog brata koji je preminuo. Proći će vreme da ja to donesem.

Zamislite da tip nije tada upisao da sam platio. Poludeo sam.

Na dan sahrane rekoše da moj brat ne može da se sahrani dok se to ne plati i ne samo to. Još jedna dekada od 14.000 dinara i 11.000 sama sahrana. Malo je nedostajalo da ostavim brata tu u kapeli ali nisam mogao jer je mnogo ljudi već došlo. Otrčao sam po pare i platio da bih mogao da sahranim brata. Pitam se da li je moguće da takve stvari država radi sa običnim smrtnicima…